napútiti
napútiti (koga) svrš. 〈prez. nàpūtīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nàpūćen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
naputiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | naputim |
2. | naputiš |
3. | naputi |
množina | |
1. | naputimo |
2. | naputite |
3. | napute |
futur | |
jednina | |
1. | naputit ću |
2. | naputit ćeš |
3. | naputit će |
množina | |
1. | naputit ćemo |
2. | naputit ćete |
3. | naputit će |
aorist | |
jednina | |
1. | naputih |
2. | naputi |
3. | naputi |
množina | |
1. | naputismo |
2. | naputiste |
3. | naputiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | naputio sam |
2. | naputio si |
3. | naputio je |
množina | |
1. | naputili smo |
2. | naputili ste |
3. | naputili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam naputio |
2. | bio si naputio |
3. | bio je naputio |
množina | |
1. | bili smo naputili |
2. | bili ste naputili |
3. | bili su naputili |
imperativ | |
jednina | |
2. | naputi |
množina | |
1. | naputimo |
2. | naputite |
glagolski prilog prošli | |
naputivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
naputio, naputila, naputilo | |
naputili, naputile, naputila | |
glagolski pridjev pasivni | |
napućen, napućena, napućeno | |
napućeni, napućene, napućena |