napúhnuti
napúhnuti (se) svrš. 〈prez. nàpūhnēm (se), pril. pr. -ūvši (se), prid. trp. nàpūhnūt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
napuhnuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | napuhnem |
2. | napuhneš |
3. | napuhne |
množina | |
1. | napuhnemo |
2. | napuhnete |
3. | napuhnu |
futur | |
jednina | |
1. | napuhnut ću |
2. | napuhnut ćeš |
3. | napuhnut će |
množina | |
1. | napuhnut ćemo |
2. | napuhnut ćete |
3. | napuhnut će |
aorist | |
jednina | |
1. | napuhnuh |
2. | napuhnu |
3. | napuhnu |
množina | |
1. | napuhnusmo |
2. | napuhnuste |
3. | napuhnuše |
perfekt | |
jednina | |
1. | napuhnuo sam |
2. | napuhnuo si |
3. | napuhnuo je |
množina | |
1. | napuhnuli smo |
2. | napuhnuli ste |
3. | napuhnuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam napuhnuo |
2. | bio si napuhnuo |
3. | bio je napuhnuo |
množina | |
1. | bili smo napuhnuli |
2. | bili ste napuhnuli |
3. | bili su napuhnuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | napuhni |
množina | |
1. | napuhnimo |
2. | napuhnite |
glagolski prilog prošli | |
napuhnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
napuhnuo, napuhnula, napuhnulo | |
napuhnuli, napuhnule, napuhnula | |
glagolski pridjev pasivni | |
napuhnut, napuhnuta, napuhnuto | |
napuhnuti, napuhnute, napuhnuta |
1. | v. napuhati (se) |
2. | (se) naduti se, nabreknuti |