naràvnati
naràvnati (što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. nàravnān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
naravnati | |
prezent | |
jednina | |
1. | naravnam |
2. | naravnaš |
3. | naravna |
množina | |
1. | naravnamo |
2. | naravnate |
3. | naravnaju |
futur | |
jednina | |
1. | naravnat ću |
2. | naravnat ćeš |
3. | naravnat će |
množina | |
1. | naravnat ćemo |
2. | naravnat ćete |
3. | naravnat će |
aorist | |
jednina | |
1. | naravnah |
2. | naravna |
3. | naravna |
množina | |
1. | naravnasmo |
2. | naravnaste |
3. | naravnaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | naravnao sam |
2. | naravnao si |
3. | naravnao je |
množina | |
1. | naravnali smo |
2. | naravnali ste |
3. | naravnali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam naravnao |
2. | bio si naravnao |
3. | bio je naravnao |
množina | |
1. | bili smo naravnali |
2. | bili ste naravnali |
3. | bili su naravnali |
imperativ | |
jednina | |
2. | naravnaj |
množina | |
1. | naravnajmo |
2. | naravnajte |
glagolski prilog prošli | |
naravnavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
naravnao, naravnala, naravnalo | |
naravnali, naravnale, naravnala | |
glagolski pridjev pasivni | |
naravnan, naravnana, naravnano | |
naravnani, naravnane, naravnana |
1. | učiniti ravnim; izravnati |
2. | ispraviti što iskrivljeno ili slomljeno [naravnati (slomljenu) ruku] |