lȉkovati
lȉkovati () nesvrš. 〈prez. lȉkujēm, pril. sad. lȉkujūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| likovati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | likujem |
| 2. | likuješ |
| 3. | likuje |
| množina | |
| 1. | likujemo |
| 2. | likujete |
| 3. | likuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | likovat ću |
| 2. | likovat ćeš |
| 3. | likovat će |
| množina | |
| 1. | likovat ćemo |
| 2. | likovat ćete |
| 3. | likovat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | likovah |
| 2. | likovaše |
| 3. | likovaše |
| množina | |
| 1. | likovasmo |
| 2. | likovaste |
| 3. | likovahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | likovao sam |
| 2. | likovao si |
| 3. | likovao je |
| množina | |
| 1. | likovali smo |
| 2. | likovali ste |
| 3. | likovali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam likovao |
| 2. | bio si likovao |
| 3. | bio je likovao |
| množina | |
| 1. | bili smo likovali |
| 2. | bili ste likovali |
| 3. | bili su likovali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | likuj |
| množina | |
| 1. | likujmo |
| 2. | likujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| likujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| likovao, likovala, likovalo | |
| likovali, likovale, likovala | |
Definicija
pokazivati zadovoljstvo zbog čega dokazanog ili izborenog u rivalstvu; naslađivati se, trijumfirati
Etimologija
✧ vidi lȋk
