lijéniti se
lijéniti se () nesvrš. 〈prez. lijȇnīm se, pril. sad. lijénēći se, gl. im. lijénjēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| lijeniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | lijenim |
| 2. | lijeniš |
| 3. | lijeni |
| množina | |
| 1. | lijenimo |
| 2. | lijenite |
| 3. | lijene |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | lijenit ću |
| 2. | lijenit ćeš |
| 3. | lijenit će |
| množina | |
| 1. | lijenit ćemo |
| 2. | lijenit ćete |
| 3. | lijenit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | lijenjah |
| 2. | lijenjaše |
| 3. | lijenjaše |
| množina | |
| 1. | lijenjasmo |
| 2. | lijenjaste |
| 3. | lijenjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | lijenio sam |
| 2. | lijenio si |
| 3. | lijenio je |
| množina | |
| 1. | lijenili smo |
| 2. | lijenili ste |
| 3. | lijenili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam lijenio |
| 2. | bio si lijenio |
| 3. | bio je lijenio |
| množina | |
| 1. | bili smo lijenili |
| 2. | bili ste lijenili |
| 3. | bili su lijenili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | lijeni |
| množina | |
| 1. | lijenimo |
| 2. | lijenite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| lijeneći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| lijenio, lijenila, lijenilo | |
| lijenili, lijenile, lijenila | |
Definicija
| 1. | postajati (sve više) lijen, razljenjivati se |
| 2. | ljenčariti |
Etimologija
✧ vidi lijȇn
