lijȇpo
lijȇpo
Definicija
| 1. | pril. na lijep način, tako da bude lijepo [lijepo se obući] |
| 2. | čest. a. u raznim kontekstima i dijaloškim situacijama [lijepo, sine moj! doslovno u zn. odobravanja ili u ironičnom značenju prema situaciji koja traži prijekor; vi lijepo sjednite k peći u značenju želje da bude ugodno i sl.; ti lijepo njega tuži sudu u značenju pojačavanja radnje; on se lijepo izvukao, a mi radimo; lijepo ga pozdravi! formula u pojačanom značenju »pozdravi ga«; lijepo smo se proveli; ostavi ti to lijepo na miru, ti se lijepo prestani s time gnjaviti itd. u zn. kako je najbolje učiniti, koje je rješenje najjednostavnije; molim lijepo! u dijaloškoj situaciji odgovor na »hvala«] b. dosl. u zn. bilo je lijepo c. iron. nastradali smo, propali smo, nadrljali smo, loše smo prošli |
Frazeologija
⃟ lijepo bogami, e baš lijepo! tako dakle! (u zn. da nije na mjestu ili da nije u redu ono što je sugovornik rekao);
(sve je to) lijepo i fino (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika ili u vlastitom izlaganju kao najava tvrdnje, ocjene ili zaključka koji će biti doneseni unatoč tome što je rečeno) [A: To su ljudi simpatični i društveni B: (Sve je to) lijepo i fino, ali treba povećati proizvodnju (želi se reći da oni nisu na tome dovoljno nastojali)];
(e) pa lijepo (kao najava novih podataka i zaključaka nakon onoga što je rečeno) [Živimo u doba ujednačivanja. Pa lijepo: također se ujednačuju i kontinenti]; kad je tako, i sve tako, pa neka;
lijepo! u dijaloškoj situaciji riječ odobravanja ili ironičnog prihvaćanja onoga što je rekao sugovornik;
sa svakim lijepo ni s kim iskreno (model ponašanja među ljudima kad zavlada nepovjerenje, kontrola mišljenja i uvjerenja koju provode političke vlasti)
(sve je to) lijepo i fino (u dijaloškoj situaciji na riječi sugovornika ili u vlastitom izlaganju kao najava tvrdnje, ocjene ili zaključka koji će biti doneseni unatoč tome što je rečeno) [A: To su ljudi simpatični i društveni B: (Sve je to) lijepo i fino, ali treba povećati proizvodnju (želi se reći da oni nisu na tome dovoljno nastojali)];
(e) pa lijepo (kao najava novih podataka i zaključaka nakon onoga što je rečeno) [Živimo u doba ujednačivanja. Pa lijepo: također se ujednačuju i kontinenti]; kad je tako, i sve tako, pa neka;
lijepo! u dijaloškoj situaciji riječ odobravanja ili ironičnog prihvaćanja onoga što je rekao sugovornik;
sa svakim lijepo ni s kim iskreno (model ponašanja među ljudima kad zavlada nepovjerenje, kontrola mišljenja i uvjerenja koju provode političke vlasti)
Etimologija
✧ vidi lijȇp1
