lȅcnuti se
lȅcnuti se svrš. 〈prez. lȅcnēm se, pril. pr. -ūvši se, imp. lȅcni se, prid. rad. lȅcnuo se〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| lecnuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | lecnem |
| 2. | lecneš |
| 3. | lecne |
| množina | |
| 1. | lecnemo |
| 2. | lecnete |
| 3. | lecnu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | lecnut ću |
| 2. | lecnut ćeš |
| 3. | lecnut će |
| množina | |
| 1. | lecnut ćemo |
| 2. | lecnut ćete |
| 3. | lecnut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | lecnuh |
| 2. | lecnu |
| 3. | lecnu |
| množina | |
| 1. | lecnusmo |
| 2. | lecnuste |
| 3. | lecnuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | lecnuo sam |
| 2. | lecnuo si |
| 3. | lecnuo je |
| množina | |
| 1. | lecnuli smo |
| 2. | lecnuli ste |
| 3. | lecnuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam lecnuo |
| 2. | bio si lecnuo |
| 3. | bio je lecnuo |
| množina | |
| 1. | bili smo lecnuli |
| 2. | bili ste lecnuli |
| 3. | bili su lecnuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | lecni |
| množina | |
| 1. | lecnimo |
| 2. | lecnite |
| glagolski prilog prošli | |
| lecnuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| lecnuo, lecnula, lecnulo | |
| lecnuli, lecnule, lecnula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| lecnut, lecnuta, lecnuto | |
| lecnuti, lecnute, lecnuta | |
Definicija
neugodno se trgnuti bez voljnog poticaja; štrecnuti se
Etimologija
✧ vidi lȅcati se
