lažírati
lažírati (što) dv. 〈prez. làžīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
lažirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | lažiram |
2. | lažiraš |
3. | lažira |
množina | |
1. | lažiramo |
2. | lažirate |
3. | lažiraju |
futur | |
jednina | |
1. | lažirat ću |
2. | lažirat ćeš |
3. | lažirat će |
množina | |
1. | lažirat ćemo |
2. | lažirat ćete |
3. | lažirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | lažirah |
2. | lažiraše |
3. | lažiraše |
množina | |
1. | lažirasmo |
2. | lažiraste |
3. | lažirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | lažirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | lažirao sam |
2. | lažirao si |
3. | lažirao je |
množina | |
1. | lažirali smo |
2. | lažirali ste |
3. | lažirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam lažirao |
2. | bio si lažirao |
3. | bio je lažirao |
množina | |
1. | bili smo lažirali |
2. | bili ste lažirali |
3. | bili su lažirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | lažiraj |
množina | |
1. | lažirajmo |
2. | lažirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
lažirajući | |
glagolski prilog prošli | |
lažiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
lažirao, lažirala, lažiralo | |
lažirali, lažirale, lažirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
lažiran, lažirana, lažirano | |
lažirani, lažirane, lažirana |