Lȁzār
Lȁzār (hebr. Eleàzar)
Definicija
| 1. | v. ♦ |
| 2. | iz Betanije bibl. brat Marijin i Martin, Isusov prijatelj kojega je uskrisio od mrtvih |
| 3. | gubavac a. bibl. siromah koji je uzalud prosio pred vratima škrtog bogataša b. pren. bogalj, prosjak |
| 4. | (1329—1389), srp. knez, 1389. pretrpio od Osmanlija poraz na Kosovu |
| 5. | (potkraj 11. i poč. 12. st.), crkveni kmet, vođa pobunjenih makedonskih kmetova protiv ohridskog arhiepiskopa |
Sintagma
∆ ubogi Lazar bibl. razg. jadnik, bijednik
Onomastika
♦ m. osobno ime (svetačkoga podrijetla); hip.: Láka (Láko), Lázo, Záro
◊ pr. (od imena i etnici): Lȁka (Knin), Lȁketa (Baranja, Slavonija, Pokuplje, J Dalmacija), Lȁketić (Slavonija, Prigorje, Primorje), Lákić (1270, Benkovac, S Dalmacija, Primorje, Lika, v. i Ladislav), Láko (Posavina), Làkoš (160, Šibenik, J i sred. Dalmacija, Z Slavonija), Lȁkota (Čabar, Buje, Županja, Velika Gorica), Lȁkotić (Delnice, Primorje, Z Slavonija), Láković (270, Poreč, Istra, Primorje), Lálić (3140, Dalmacija, Lika, Z Slavonija), Lȃloš (Nova Gradiška, Delnice, Podravina), Lalóšević (Vinkovci, Opatija), Lȃlović (Istra, J i S Dalmacija), Lȁzār (1230, Varaždin, Zagorje, I Slavonija), Lazárac (Daruvar, Podravina), Lazárević (830, I Slavonija, Primorje, Banovina, J Dalmacija), Lazarèvskī (Split, Osijek, Rijeka, Bjelovar), Lȁzarić (460, Pula, Istra, Primorje), Lȁzarov (Ðakovo, Zadar), Lȁzarus (Podravina), Lazàrušić (Omiš, Split), Lȁzičić (Novska), Lazìčkī (Pregrada, Zagorje, Moslavina, Z Slavonija), Lázić (3080, Slavonija, S Dalmacija, Banovina), Lázo (Dubrovnik), Lázor (I Slavonija), Lȃzović (100, Hvar, priobalje, Z Slavonija), Lazzarich (izg. Lȁzarić) (Poreč, Primorje), Làžeta (290, Zagreb, sred. Dalmacija, Prigorje, v. i lagati), Làžetić (Kaštela)
◊ mikrotop. (ob. po Slavoniji): Lazárevac, Lazárevići, Lazàrice
◊ top. (naselja): Lazárevac (Vrbovec, 58 stan.), Lazàrići (Labin, 120 stan.)
◊ pr. (od imena i etnici): Lȁka (Knin), Lȁketa (Baranja, Slavonija, Pokuplje, J Dalmacija), Lȁketić (Slavonija, Prigorje, Primorje), Lákić (1270, Benkovac, S Dalmacija, Primorje, Lika, v. i Ladislav), Láko (Posavina), Làkoš (160, Šibenik, J i sred. Dalmacija, Z Slavonija), Lȁkota (Čabar, Buje, Županja, Velika Gorica), Lȁkotić (Delnice, Primorje, Z Slavonija), Láković (270, Poreč, Istra, Primorje), Lálić (3140, Dalmacija, Lika, Z Slavonija), Lȃloš (Nova Gradiška, Delnice, Podravina), Lalóšević (Vinkovci, Opatija), Lȃlović (Istra, J i S Dalmacija), Lȁzār (1230, Varaždin, Zagorje, I Slavonija), Lazárac (Daruvar, Podravina), Lazárević (830, I Slavonija, Primorje, Banovina, J Dalmacija), Lazarèvskī (Split, Osijek, Rijeka, Bjelovar), Lȁzarić (460, Pula, Istra, Primorje), Lȁzarov (Ðakovo, Zadar), Lȁzarus (Podravina), Lazàrušić (Omiš, Split), Lȁzičić (Novska), Lazìčkī (Pregrada, Zagorje, Moslavina, Z Slavonija), Lázić (3080, Slavonija, S Dalmacija, Banovina), Lázo (Dubrovnik), Lázor (I Slavonija), Lȃzović (100, Hvar, priobalje, Z Slavonija), Lazzarich (izg. Lȁzarić) (Poreč, Primorje), Làžeta (290, Zagreb, sred. Dalmacija, Prigorje, v. i lagati), Làžetić (Kaštela)
◊ mikrotop. (ob. po Slavoniji): Lazárevac, Lazárevići, Lazàrice
◊ top. (naselja): Lazárevac (Vrbovec, 58 stan.), Lazàrići (Labin, 120 stan.)
Etimologija
✧ lat. Lazarus ← grč. Lázaros ← hebr. ̕el (ë)̔āzār: kojemu je Bog pomogao; u biblijskoj paraboli o bogatašu i prosjaku, bolesni prosjak
