létati
létati (lijétati) (, za kim/čim) nesvrš. 〈prez. lȇtām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
lijetati | |
prezent | |
jednina | |
1. | lijećem |
2. | lijećeš |
3. | lijeće |
množina | |
1. | lijećemo |
2. | lijećete |
3. | lijeću |
futur | |
jednina | |
1. | lijetat ću |
2. | lijetat ćeš |
3. | lijetat će |
množina | |
1. | lijetat ćemo |
2. | lijetat ćete |
3. | lijetat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | lijetah |
2. | lijetaše |
3. | lijetaše |
množina | |
1. | lijetasmo |
2. | lijetaste |
3. | lijetahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | lijetao sam |
2. | lijetao si |
3. | lijetao je |
množina | |
1. | lijetali smo |
2. | lijetali ste |
3. | lijetali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam lijetao |
2. | bio si lijetao |
3. | bio je lijetao |
množina | |
1. | bili smo lijetali |
2. | bili ste lijetali |
3. | bili su lijetali |
imperativ | |
jednina | |
2. | lijeći |
množina | |
1. | lijećimo |
2. | lijećite |
glagolski prilog sadašnji | |
lijećući | |
glagolski pridjev aktivni | |
lijetao, lijetala, lijetalo | |
lijetali, lijetale, lijetala |
1. | rješavajući neki problem morati obilaziti mnoga mjesta; trčati, trčkarati |
2. | pom. sport prebacivanje jedara na drugi bok |