leškáriti
leškáriti () nesvrš. 〈prez. lèškārīm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
leškariti | |
prezent | |
jednina | |
1. | leškarim |
2. | leškariš |
3. | leškari |
množina | |
1. | leškarimo |
2. | leškarite |
3. | leškare |
futur | |
jednina | |
1. | leškarit ću |
2. | leškarit ćeš |
3. | leškarit će |
množina | |
1. | leškarit ćemo |
2. | leškarit ćete |
3. | leškarit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | leškarah |
2. | leškaraše |
3. | leškaraše |
množina | |
1. | leškarasmo |
2. | leškaraste |
3. | leškarahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | leškario sam |
2. | leškario si |
3. | leškario je |
množina | |
1. | leškarili smo |
2. | leškarili ste |
3. | leškarili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam leškario |
2. | bio si leškario |
3. | bio je leškario |
množina | |
1. | bili smo leškarili |
2. | bili ste leškarili |
3. | bili su leškarili |
imperativ | |
jednina | |
2. | leškari |
množina | |
1. | leškarimo |
2. | leškarite |
glagolski prilog sadašnji | |
leškareći | |
glagolski pridjev aktivni | |
leškario, leškarila, leškarilo | |
leškarili, leškarile, leškarila |
1. | odmarati se ugodno ležeći |
2. | pren. malo raditi, predavati se dokolici |