lijéčiti
lijéčiti nesvrš. 〈prez. lijȇčīm, pril. sad. -čēći, gl. im. -čēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
liječiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | liječim |
2. | liječiš |
3. | liječi |
množina | |
1. | liječimo |
2. | liječite |
3. | liječe |
futur | |
jednina | |
1. | liječit ću |
2. | liječit ćeš |
3. | liječit će |
množina | |
1. | liječit ćemo |
2. | liječit ćete |
3. | liječit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | liječah |
2. | liječaše |
3. | liječaše |
množina | |
1. | liječasmo |
2. | liječaste |
3. | liječahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | liječio sam |
2. | liječio si |
3. | liječio je |
množina | |
1. | liječili smo |
2. | liječili ste |
3. | liječili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam liječio |
2. | bio si liječio |
3. | bio je liječio |
množina | |
1. | bili smo liječili |
2. | bili ste liječili |
3. | bili su liječili |
imperativ | |
jednina | |
2. | liječi |
množina | |
1. | liječimo |
2. | liječite |
glagolski prilog sadašnji | |
liječeći | |
glagolski pridjev aktivni | |
liječio, liječila, liječilo | |
liječili, liječile, liječila | |
glagolski pridjev pasivni | |
liječen, liječena, liječeno | |
liječeni, liječene, liječena |
1. | (koga) njegom i lijekom otklanjati bolest, činiti da tko ozdravi |
2. | (se) biti na liječenju, primati medicinsku njegu, uzimati lijekove |