Hrvatski jezični portal

licitírati

licitírati (, što) dv.prez. licìtīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, prid. trp. licìtīrān, gl. im. -ānje〉

Izvedeni oblici
Dv.
infinitiv
licitirati
 
prezent
jednina
1. licitiram
2. licitiraš
3. licitira
množina
1. licitiramo
2. licitirate
3. licitiraju
 
futur
jednina
1. licitirat ću
2. licitirat ćeš
3. licitirat će
množina
1. licitirat ćemo
2. licitirat ćete
3. licitirat će
 
imperfekt
jednina
1. licitirah
2. licitiraše
3. licitiraše
množina
1. licitirasmo
2. licitiraste
3. licitirahu
 
aorist
jednina
1. licitirah
2.
3.
množina
1.
2.
3.
 
perfekt
jednina
1. licitirao sam
2. licitirao si
3. licitirao je
množina
1. licitirali smo
2. licitirali ste
3. licitirali su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam licitirao
2. bio si licitirao
3. bio je licitirao
množina
1. bili smo licitirali
2. bili ste licitirali
3. bili su licitirali
 
imperativ
jednina
2. licitiraj
množina
1. licitirajmo
2. licitirajte
 
glagolski prilog sadašnji
licitirajući
 
glagolski prilog prošli
licitiravši
 
glagolski pridjev aktivni
licitirao, licitirala, licitiralo
licitirali, licitirale, licitirala
 
glagolski pridjev pasivni
licitiran, licitirana, licitirano
licitirani, licitirane, licitirana
Definicija
1. nadmetnuti/nadmetati se na dražbi
2. pren. nastojati podići/podizati cijenu čemu, istaknuti/isticati što kao vrijednost, zaslugu, razmetati se uloženim naporima
3. (po)nuditi boju koja će se igrati (u preferansu i u bridžu)
Etimologija
njem. lizitieren ≃ lat. licitari