ludòvati
ludòvati nesvrš. 〈prez. lùdujēm, pril. sad. lùdujūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ludovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ludujem |
2. | luduješ |
3. | luduje |
množina | |
1. | ludujemo |
2. | ludujete |
3. | luduju |
futur | |
jednina | |
1. | ludovat ću |
2. | ludovat ćeš |
3. | ludovat će |
množina | |
1. | ludovat ćemo |
2. | ludovat ćete |
3. | ludovat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ludovah |
2. | ludovaše |
3. | ludovaše |
množina | |
1. | ludovasmo |
2. | ludovaste |
3. | ludovahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | ludovao sam |
2. | ludovao si |
3. | ludovao je |
množina | |
1. | ludovali smo |
2. | ludovali ste |
3. | ludovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ludovao |
2. | bio si ludovao |
3. | bio je ludovao |
množina | |
1. | bili smo ludovali |
2. | bili ste ludovali |
3. | bili su ludovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | luduj |
množina | |
1. | ludujmo |
2. | ludujte |
glagolski prilog sadašnji | |
ludujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
ludovao, ludovala, ludovalo | |
ludovali, ludovale, ludovala |
1. | () činiti ludosti, nerazumno se ponašati; ludirati se, luditi |
2. | (za kim, za čim) biti vrlo zagrijan za što, zanositi se kim ili čim [ludovati za djevojkom] |