lúdjeti
lúdjeti () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -ēći, gl. im. lúđēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ludjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ludim |
| 2. | ludiš |
| 3. | ludi |
| množina | |
| 1. | ludimo |
| 2. | ludite |
| 3. | lude |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ludjet ću |
| 2. | ludjet ćeš |
| 3. | ludjet će |
| množina | |
| 1. | ludjet ćemo |
| 2. | ludjet ćete |
| 3. | ludjet će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | luđah |
| 2. | luđaše |
| 3. | luđaše |
| množina | |
| 1. | luđasmo |
| 2. | luđaste |
| 3. | luđahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ludio sam |
| 2. | ludio si |
| 3. | ludio je |
| množina | |
| 1. | ludjeli smo |
| 2. | ludjeli ste |
| 3. | ludjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ludio |
| 2. | bio si ludio |
| 3. | bio je ludio |
| množina | |
| 1. | bili smo ludjeli |
| 2. | bili ste ludjeli |
| 3. | bili su ludjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ludi |
| množina | |
| 1. | ludimo |
| 2. | ludite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ludeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ludio, ludjela, ludjelo | |
| ludjeli, ludjele, ludjela | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| luđen, luđena, luđeno | |
| luđeni, luđene, luđena | |
Definicija
postajati (sve više) lud, biti žrtva nastajanja ludila
Etimologija
✧ vidi lẉd
