lìptati
lìptati (lìptjeti) () nesvrš. 〈prez. (3. l. jd) lìpti, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| liptati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | lipćem |
| 2. | lipćeš |
| 3. | lipće |
| množina | |
| 1. | lipćemo |
| 2. | lipćete |
| 3. | lipću |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | liptat ću |
| 2. | liptat ćeš |
| 3. | liptat će |
| množina | |
| 1. | liptat ćemo |
| 2. | liptat ćete |
| 3. | liptat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | liptah |
| 2. | liptaše |
| 3. | liptaše |
| množina | |
| 1. | liptasmo |
| 2. | liptaste |
| 3. | liptahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | liptao sam |
| 2. | liptao si |
| 3. | liptao je |
| množina | |
| 1. | liptali smo |
| 2. | liptali ste |
| 3. | liptali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam liptao |
| 2. | bio si liptao |
| 3. | bio je liptao |
| množina | |
| 1. | bili smo liptali |
| 2. | bili ste liptali |
| 3. | bili su liptali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | lipći |
| množina | |
| 1. | lipćimo |
| 2. | lipćite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| lipćući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| liptao, liptala, liptalo | |
| liptali, liptale, liptala | |
Definicija
izbijati u jakom mlazu (iz žile); šikljati (ob. o krvi)
Etimologija
✧ ekspr.
