locírati
locírati (što) dv. 〈prez. lòcīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| locirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | lociram |
| 2. | lociraš |
| 3. | locira |
| množina | |
| 1. | lociramo |
| 2. | locirate |
| 3. | lociraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | locirat ću |
| 2. | locirat ćeš |
| 3. | locirat će |
| množina | |
| 1. | locirat ćemo |
| 2. | locirat ćete |
| 3. | locirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | locirah |
| 2. | lociraše |
| 3. | lociraše |
| množina | |
| 1. | locirasmo |
| 2. | lociraste |
| 3. | locirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | locirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | locirao sam |
| 2. | locirao si |
| 3. | locirao je |
| množina | |
| 1. | locirali smo |
| 2. | locirali ste |
| 3. | locirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam locirao |
| 2. | bio si locirao |
| 3. | bio je locirao |
| množina | |
| 1. | bili smo locirali |
| 2. | bili ste locirali |
| 3. | bili su locirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | lociraj |
| množina | |
| 1. | locirajmo |
| 2. | locirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| locirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| lociravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| locirao, locirala, lociralo | |
| locirali, locirale, locirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| lociran, locirana, locirano | |
| locirani, locirane, locirana | |
Definicija
| 1. | pobliže označiti/označavati ili odrediti/određivati mjesto, smještaj ili granice čega |
| 2. | (po)tražiti što i naći/nalaziti [locirati kvar] |
Etimologija
✧ vidi lokácija
