lȏgorovati
lȏgorovati () nesvrš. 〈prez. -rujēm, pril. sad. -rujūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| logorovati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | logorujem |
| 2. | logoruješ |
| 3. | logoruje |
| množina | |
| 1. | logorujemo |
| 2. | logorujete |
| 3. | logoruju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | logorovat ću |
| 2. | logorovat ćeš |
| 3. | logorovat će |
| množina | |
| 1. | logorovat ćemo |
| 2. | logorovat ćete |
| 3. | logorovat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | logorovah |
| 2. | logorovaše |
| 3. | logorovaše |
| množina | |
| 1. | logorovasmo |
| 2. | logorovaste |
| 3. | logorovahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | logorovao sam |
| 2. | logorovao si |
| 3. | logorovao je |
| množina | |
| 1. | logorovali smo |
| 2. | logorovali ste |
| 3. | logorovali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam logorovao |
| 2. | bio si logorovao |
| 3. | bio je logorovao |
| množina | |
| 1. | bili smo logorovali |
| 2. | bili ste logorovali |
| 3. | bili su logorovali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | logoruj |
| množina | |
| 1. | logorujmo |
| 2. | logorujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| logorujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| logorovao, logorovala, logorovalo | |
| logorovali, logorovale, logorovala | |
Definicija
boraviti u logoru, živjeti logorskim životom istraživača, planinara, vojnika itd., usp. logor (1)
Etimologija
✧ vidi lȏgor
