lȍtati
lȍtati (lȅtati) (što) nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| lotati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | lotam |
| 2. | lotaš |
| 3. | lota |
| množina | |
| 1. | lotamo |
| 2. | lotate |
| 3. | lotaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | lotat ću |
| 2. | lotat ćeš |
| 3. | lotat će |
| množina | |
| 1. | lotat ćemo |
| 2. | lotat ćete |
| 3. | lotat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | lotah |
| 2. | lotaše |
| 3. | lotaše |
| množina | |
| 1. | lotasmo |
| 2. | lotaste |
| 3. | lotahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | lotao sam |
| 2. | lotao si |
| 3. | lotao je |
| množina | |
| 1. | lotali smo |
| 2. | lotali ste |
| 3. | lotali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam lotao |
| 2. | bio si lotao |
| 3. | bio je lotao |
| množina | |
| 1. | bili smo lotali |
| 2. | bili ste lotali |
| 3. | bili su lotali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | lotaj |
| množina | |
| 1. | lotajmo |
| 2. | lotajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| lotajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| lotao, lotala, lotalo | |
| lotali, lotale, lotala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| lotan, lotana, lotano | |
| lotani, lotane, lotana | |
Definicija
reg. spajati dvije kovine lemom, ob. kositrom; lemiti
Etimologija
✧ njem. löten
