lúnjati
lúnjati () nesvrš. 〈prez. lẉnjām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
lunjati | |
prezent | |
jednina | |
1. | lunjam |
2. | lunjaš |
3. | lunja |
množina | |
1. | lunjamo |
2. | lunjate |
3. | lunjaju |
futur | |
jednina | |
1. | lunjat ću |
2. | lunjat ćeš |
3. | lunjat će |
množina | |
1. | lunjat ćemo |
2. | lunjat ćete |
3. | lunjat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | lunjah |
2. | lunjaše |
3. | lunjaše |
množina | |
1. | lunjasmo |
2. | lunjaste |
3. | lunjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | lunjao sam |
2. | lunjao si |
3. | lunjao je |
množina | |
1. | lunjali smo |
2. | lunjali ste |
3. | lunjali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam lunjao |
2. | bio si lunjao |
3. | bio je lunjao |
množina | |
1. | bili smo lunjali |
2. | bili ste lunjali |
3. | bili su lunjali |
imperativ | |
jednina | |
2. | lunjaj |
množina | |
1. | lunjajmo |
2. | lunjajte |
glagolski prilog sadašnji | |
lunjajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
lunjao, lunjala, lunjalo | |
lunjali, lunjale, lunjala |