m
m, M
1. | 〈indekl.〉 lingv. a. (m) fon. dvousneni (bilabijalni), tekućni (likvidni), poluotvorni (sonantni) glas [ovaj m] b. (sr) osamnaesto slovo hrv. latinice i dvanaesto (ili trinaesto) slovo u većini drugih latiničnih sustava kojim se piše taj glas [malo m; veliko M] c. (sr) izvan konteksta [ovo em; 〈mn〉 ova em] |
2. | pov. u glagoljici oznaka za brojčanu vrijednost 60, a u bosančici 40 |
3. | gram. znak za muški rod (masculinum) |
4. | simbol za metar |
5. | simbol dekadskog prefiksa mili- |
6. | glazb. oznaka za riječ mezzo |
7. | log. u formalnoj logici oznaka za srednji termin |
8. | (M) simbol dekadskog ili binarnog prefiksa mega- |
9. | (M) u rimskom označivanju brojeva, znak za brojku 1000 (tisuća) |
10. | (M) u zrakoplovstvu oznaka za klasu aviona s okretnim krilima i motorima |
11. | (M ili Mx) oznaka za staru jedinicu magnetskog toka meksvel (engl. maxwell) |
12. | (M) u međunarodnom diplomatskom rječniku oznaka za gospodin (fr. Monsieur) |