Hrvatski jezični portal

magnetòfōn

magnetòfōn m 〈G magnetofóna〉

Izvedeni oblici
jednina
N magnetofon
G magnetofona
D magnetofonu
A magnetofon
V magnetofone
L magnetofonu
I magnetofonom
množina
N magnetofoni
G magnetofona
D magnetofonima
A magnetofone
V magnetofoni
L magnetofonima
I magnetofonima
Definicija
tehn. zast.
1. uređaj za snimanje glasova i zvukova na vrpcu elektromagnetskim putem te njihovu reprodukciju
2. usavršeni tip mikrofona, prijemnik u kojemu se zvuk pretvara u električne titraje elektromagnetskim postupkom
Etimologija
✧ magneto- + -fon