màgārčiti
màgārčiti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -čēći, gl. im. -čēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| magarčiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | magarčim |
| 2. | magarčiš |
| 3. | magarči |
| množina | |
| 1. | magarčimo |
| 2. | magarčite |
| 3. | magarče |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | magarčit ću |
| 2. | magarčit ćeš |
| 3. | magarčit će |
| množina | |
| 1. | magarčit ćemo |
| 2. | magarčit ćete |
| 3. | magarčit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | magarčah |
| 2. | magarčaše |
| 3. | magarčaše |
| množina | |
| 1. | magarčasmo |
| 2. | magarčaste |
| 3. | magarčahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | magarčio sam |
| 2. | magarčio si |
| 3. | magarčio je |
| množina | |
| 1. | magarčili smo |
| 2. | magarčili ste |
| 3. | magarčili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam magarčio |
| 2. | bio si magarčio |
| 3. | bio je magarčio |
| množina | |
| 1. | bili smo magarčili |
| 2. | bili ste magarčili |
| 3. | bili su magarčili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | magarči |
| množina | |
| 1. | magarčimo |
| 2. | magarčite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| magarčeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| magarčio, magarčila, magarčilo | |
| magarčili, magarčile, magarčila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| magarčen, magarčena, magarčeno | |
| magarčeni, magarčene, magarčena | |
Definicija
| 1. | vući, nositi se kakvim poslom poput magarca |
| 2. | činiti koga a. magarcem, budalom, kenjcem b. tjerati ga da radi kao magarac |
Etimologija
✧ vidi màgarac
