raspršívati
raspršívati (što, se) nesvrš. 〈prez. raspẕšujēm, pril. sad. raspẕšujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| raspršivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | raspršujem |
| 2. | raspršuješ |
| 3. | raspršuje |
| množina | |
| 1. | raspršujemo |
| 2. | raspršujete |
| 3. | raspršuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | raspršivat ću |
| 2. | raspršivat ćeš |
| 3. | raspršivat će |
| množina | |
| 1. | raspršivat ćemo |
| 2. | raspršivat ćete |
| 3. | raspršivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | raspršivah |
| 2. | raspršivaše |
| 3. | raspršivaše |
| množina | |
| 1. | raspršivasmo |
| 2. | raspršivaste |
| 3. | raspršivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | raspršivao sam |
| 2. | raspršivao si |
| 3. | raspršivao je |
| množina | |
| 1. | raspršivali smo |
| 2. | raspršivali ste |
| 3. | raspršivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam raspršivao |
| 2. | bio si raspršivao |
| 3. | bio je raspršivao |
| množina | |
| 1. | bili smo raspršivali |
| 2. | bili ste raspršivali |
| 3. | bili su raspršivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | raspršuj |
| množina | |
| 1. | raspršujmo |
| 2. | raspršujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| raspršujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| raspršivao, raspršivala, raspršivalo | |
| raspršivali, raspršivale, raspršivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| raspršivan, raspršivana, raspršivano | |
| raspršivani, raspršivane, raspršivana | |
Etimologija
✧ vidi raspẕšiti
