rasprostrániti se
rasprostrániti se svrš. 〈prez. raspròstrānīm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. raspròstrānjen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
rasprostraniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | rasprostranim |
2. | rasprostraniš |
3. | rasprostrani |
množina | |
1. | rasprostranimo |
2. | rasprostranite |
3. | rasprostrane |
futur | |
jednina | |
1. | rasprostranit ću |
2. | rasprostranit ćeš |
3. | rasprostranit će |
množina | |
1. | rasprostranit ćemo |
2. | rasprostranit ćete |
3. | rasprostranit će |
aorist | |
jednina | |
1. | rasprostranih |
2. | rasprostrani |
3. | rasprostrani |
množina | |
1. | rasprostranismo |
2. | rasprostraniste |
3. | rasprostraniše |
perfekt | |
jednina | |
1. | rasprostranio sam |
2. | rasprostranio si |
3. | rasprostranio je |
množina | |
1. | rasprostranili smo |
2. | rasprostranili ste |
3. | rasprostranili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam rasprostranio |
2. | bio si rasprostranio |
3. | bio je rasprostranio |
množina | |
1. | bili smo rasprostranili |
2. | bili ste rasprostranili |
3. | bili su rasprostranili |
imperativ | |
jednina | |
2. | rasprostrani |
množina | |
1. | rasprostranimo |
2. | rasprostranite |
glagolski prilog prošli | |
rasprostranivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
rasprostranio, rasprostranila, rasprostranilo | |
rasprostranili, rasprostranile, rasprostranila | |
glagolski pridjev pasivni | |
rasprostranjen, rasprostranjena, rasprostranjeno | |
rasprostranjeni, rasprostranjene, rasprostranjena |