rasprémiti
rasprémiti svrš. 〈prez. ràsprēmīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ràsprēmljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
raspremiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | raspremim |
2. | raspremiš |
3. | raspremi |
množina | |
1. | raspremimo |
2. | raspremite |
3. | raspreme |
futur | |
jednina | |
1. | raspremit ću |
2. | raspremit ćeš |
3. | raspremit će |
množina | |
1. | raspremit ćemo |
2. | raspremit ćete |
3. | raspremit će |
aorist | |
jednina | |
1. | raspremih |
2. | raspremi |
3. | raspremi |
množina | |
1. | raspremismo |
2. | raspremiste |
3. | raspremiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | raspremio sam |
2. | raspremio si |
3. | raspremio je |
množina | |
1. | raspremili smo |
2. | raspremili ste |
3. | raspremili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam raspremio |
2. | bio si raspremio |
3. | bio je raspremio |
množina | |
1. | bili smo raspremili |
2. | bili ste raspremili |
3. | bili su raspremili |
imperativ | |
jednina | |
2. | raspremi |
množina | |
1. | raspremimo |
2. | raspremite |
glagolski prilog prošli | |
raspremivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
raspremio, raspremila, raspremilo | |
raspremili, raspremile, raspremila | |
glagolski pridjev pasivni | |
raspremljen, raspremljena, raspremljeno | |
raspremljeni, raspremljene, raspremljena |