raspètljati
raspètljati (što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. rȁspetljān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| raspetljati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | raspetljam |
| 2. | raspetljaš |
| 3. | raspetlja |
| množina | |
| 1. | raspetljamo |
| 2. | raspetljate |
| 3. | raspetljaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | raspetljat ću |
| 2. | raspetljat ćeš |
| 3. | raspetljat će |
| množina | |
| 1. | raspetljat ćemo |
| 2. | raspetljat ćete |
| 3. | raspetljat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | raspetljah |
| 2. | raspetlja |
| 3. | raspetlja |
| množina | |
| 1. | raspetljasmo |
| 2. | raspetljaste |
| 3. | raspetljaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | raspetljao sam |
| 2. | raspetljao si |
| 3. | raspetljao je |
| množina | |
| 1. | raspetljali smo |
| 2. | raspetljali ste |
| 3. | raspetljali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam raspetljao |
| 2. | bio si raspetljao |
| 3. | bio je raspetljao |
| množina | |
| 1. | bili smo raspetljali |
| 2. | bili ste raspetljali |
| 3. | bili su raspetljali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | raspetljaj |
| množina | |
| 1. | raspetljajmo |
| 2. | raspetljajte |
| glagolski prilog prošli | |
| raspetljavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| raspetljao, raspetljala, raspetljalo | |
| raspetljali, raspetljale, raspetljala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| raspetljan, raspetljana, raspetljano | |
| raspetljani, raspetljane, raspetljana | |
Definicija
| 1. | a. odriješiti petlju, razdvojiti ono što se zapetljalo; razmrsiti, rasplesti b. osloboditi, izvući iz čega spetljanog (konopca, uzice, trave i sl.) |
| 2. | pren. objasniti, odgonetnuti, riješiti (nešto nejasno) |
