raspolòviti
raspolòviti svrš. 〈prez. raspòlovīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. raspòlovljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| raspoloviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | raspolovim |
| 2. | raspoloviš |
| 3. | raspolovi |
| množina | |
| 1. | raspolovimo |
| 2. | raspolovite |
| 3. | raspolove |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | raspolovit ću |
| 2. | raspolovit ćeš |
| 3. | raspolovit će |
| množina | |
| 1. | raspolovit ćemo |
| 2. | raspolovit ćete |
| 3. | raspolovit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | raspolovih |
| 2. | raspolovi |
| 3. | raspolovi |
| množina | |
| 1. | raspolovismo |
| 2. | raspoloviste |
| 3. | raspoloviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | raspolovio sam |
| 2. | raspolovio si |
| 3. | raspolovio je |
| množina | |
| 1. | raspolovili smo |
| 2. | raspolovili ste |
| 3. | raspolovili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam raspolovio |
| 2. | bio si raspolovio |
| 3. | bio je raspolovio |
| množina | |
| 1. | bili smo raspolovili |
| 2. | bili ste raspolovili |
| 3. | bili su raspolovili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | raspolovi |
| množina | |
| 1. | raspolovimo |
| 2. | raspolovite |
| glagolski prilog prošli | |
| raspolovivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| raspolovio, raspolovila, raspolovilo | |
| raspolovili, raspolovile, raspolovila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| raspolovljen, raspolovljena, raspolovljeno | |
| raspolovljeni, raspolovljene, raspolovljena | |
Definicija
| 1. | podijeliti na dvije polovine; prepoloviti |
| 2. | (se) postati upola manji, manje brojan, prepoloviti se brojem |
Etimologija
✧ raz- + v. pȍla
