raspolágati
raspolágati (čime) nesvrš. 〈prez. raspòlāžēm, imp. raspoláži, pril. sad. raspolážūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| raspolagati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | raspolažem |
| 2. | raspolažeš |
| 3. | raspolaže |
| množina | |
| 1. | raspolažemo |
| 2. | raspolažete |
| 3. | raspolažu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | raspolagat ću |
| 2. | raspolagat ćeš |
| 3. | raspolagat će |
| množina | |
| 1. | raspolagat ćemo |
| 2. | raspolagat ćete |
| 3. | raspolagat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | raspolagah |
| 2. | raspolagaše |
| 3. | raspolagaše |
| množina | |
| 1. | raspolagasmo |
| 2. | raspolagaste |
| 3. | raspolagahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | raspolagao sam |
| 2. | raspolagao si |
| 3. | raspolagao je |
| množina | |
| 1. | raspolagali smo |
| 2. | raspolagali ste |
| 3. | raspolagali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam raspolagao |
| 2. | bio si raspolagao |
| 3. | bio je raspolagao |
| množina | |
| 1. | bili smo raspolagali |
| 2. | bili ste raspolagali |
| 3. | bili su raspolagali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | raspolaži |
| množina | |
| 1. | raspolažimo |
| 2. | raspolažite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| raspolažući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| raspolagao, raspolagala, raspolagalo | |
| raspolagali, raspolagale, raspolagala | |
Definicija
služiti se po svojoj volji, slobodno rukovati
Etimologija
✧ vidi raspolòžiti
