rascópati
rascópati svrš. 〈prez. ràscōpām, pril. pr. -āvši, prid. trp. ràscōpān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
rascopati | |
prezent | |
jednina | |
1. | rascopam |
2. | rascopaš |
3. | rascopa |
množina | |
1. | rascopamo |
2. | rascopate |
3. | rascopaju |
futur | |
jednina | |
1. | rascopat ću |
2. | rascopat ćeš |
3. | rascopat će |
množina | |
1. | rascopat ćemo |
2. | rascopat ćete |
3. | rascopat će |
aorist | |
jednina | |
1. | rascopah |
2. | rascopa |
3. | rascopa |
množina | |
1. | rascopasmo |
2. | rascopaste |
3. | rascopaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | rascopao sam |
2. | rascopao si |
3. | rascopao je |
množina | |
1. | rascopali smo |
2. | rascopali ste |
3. | rascopali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam rascopao |
2. | bio si rascopao |
3. | bio je rascopao |
množina | |
1. | bili smo rascopali |
2. | bili ste rascopali |
3. | bili su rascopali |
imperativ | |
jednina | |
2. | rascopaj |
množina | |
1. | rascopajmo |
2. | rascopajte |
glagolski prilog prošli | |
rascopavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
rascopao, rascopala, rascopalo | |
rascopali, rascopale, rascopala | |
glagolski pridjev pasivni | |
rascopan, rascopana, rascopano | |
rascopani, rascopane, rascopana |
1. | (koga) udariti koga žestoko, razbiti, ob. glavu |
2. | (se) pasti, udariti (se), razbiti (se) |