rȁniti1
rȁniti1 svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. rȁnjen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
raniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | ranim |
2. | raniš |
3. | rani |
množina | |
1. | ranimo |
2. | ranite |
3. | rane |
futur | |
jednina | |
1. | ranit ću |
2. | ranit ćeš |
3. | ranit će |
množina | |
1. | ranit ćemo |
2. | ranit ćete |
3. | ranit će |
aorist | |
jednina | |
1. | ranih |
2. | rani |
3. | rani |
množina | |
1. | ranismo |
2. | raniste |
3. | raniše |
perfekt | |
jednina | |
1. | ranio sam |
2. | ranio si |
3. | ranio je |
množina | |
1. | ranili smo |
2. | ranili ste |
3. | ranili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ranio |
2. | bio si ranio |
3. | bio je ranio |
množina | |
1. | bili smo ranili |
2. | bili ste ranili |
3. | bili su ranili |
imperativ | |
jednina | |
2. | rani |
množina | |
1. | ranimo |
2. | ranite |
glagolski prilog prošli | |
ranivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ranio, ranila, ranilo | |
ranili, ranile, ranila | |
glagolski pridjev pasivni | |
ranjen, ranjena, ranjeno | |
ranjeni, ranjene, ranjena |
1. | (koga, što, se) nanijeti tjelesnu ozljedu; napraviti ranu |
2. | (koga) pren. nanijeti duševnu bol |