raslòjiti
raslòjiti (što, se) svrš. 〈prez. ràslojīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ràslojen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
raslojiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | raslojim |
2. | raslojiš |
3. | rasloji |
množina | |
1. | raslojimo |
2. | raslojite |
3. | rasloje |
futur | |
jednina | |
1. | raslojit ću |
2. | raslojit ćeš |
3. | raslojit će |
množina | |
1. | raslojit ćemo |
2. | raslojit ćete |
3. | raslojit će |
aorist | |
jednina | |
1. | raslojih |
2. | rasloji |
3. | rasloji |
množina | |
1. | raslojismo |
2. | raslojiste |
3. | raslojiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | raslojio sam |
2. | raslojio si |
3. | raslojio je |
množina | |
1. | raslojili smo |
2. | raslojili ste |
3. | raslojili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam raslojio |
2. | bio si raslojio |
3. | bio je raslojio |
množina | |
1. | bili smo raslojili |
2. | bili ste raslojili |
3. | bili su raslojili |
imperativ | |
jednina | |
2. | rasloji |
množina | |
1. | raslojimo |
2. | raslojite |
glagolski prilog prošli | |
raslojivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
raslojio, raslojila, raslojilo | |
raslojili, raslojile, raslojila | |
glagolski pridjev pasivni | |
raslojen, raslojena, raslojeno | |
raslojeni, raslojene, raslojena |
1. | podijeliti na slojeve (o kakvoj cjelini slojevite građe) |
2. | podijeliti (se) na imovne, statusne itd. slojeve (o ljudskom društvu) |