Hrvatski jezični portal

ràskinuti

ràskinuti svrš.prez. ràskinēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. ràskinūt〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
raskinuti
 
prezent
jednina
1. raskinem
2. raskineš
3. raskine
množina
1. raskinemo
2. raskinete
3. raskinu
 
futur
jednina
1. raskinut ću
2. raskinut ćeš
3. raskinut će
množina
1. raskinut ćemo
2. raskinut ćete
3. raskinut će
 
aorist
jednina
1. raskinuh / raskidoh
2. raskinu / raskide
3. raskinu / raskide
množina
1. raskinusmo / raskidosmo
2. raskinuste / raskidoste
3. raskinuše / raskidoše
 
perfekt
jednina
1. raskinuo sam
2. raskinuo si
3. raskinuo je
množina
1. raskinuli smo
2. raskinuli ste
3. raskinuli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam raskinuo
2. bio si raskinuo
3. bio je raskinuo
množina
1. bili smo raskinuli
2. bili ste raskinuli
3. bili su raskinuli
 
imperativ
jednina
2. raskini
množina
1. raskinimo
2. raskinite
 
glagolski prilog prošli
raskinuvši
 
glagolski pridjev aktivni
raskinuo, raskinula, raskinulo
raskinuli, raskinule, raskinula
 
glagolski pridjev pasivni
raskinut, raskinuta, raskinuto
raskinuti, raskinute, raskinuta
Definicija
1. (što) a. jačim pokretom učiniti da se pocijepa ili odijeli ono što je bilo vezano i sl. b. izazvati raskid [raskinuti zaruke]
2. (s kim) a. prekinuti vezu, razvesti se (o braku) b. prekinuti prijateljstvo
3. (s čim) svojom voljom prestati što raditi (što je bilo važno i činilo stalnu vezu, bilo pratilac itd.) [raskinuti s pušenjem prestati pušiti; raskinuti s iluzijama prestati se zanositi čime; prestati se zavaravati]
4. (se) razg. jako se založiti za što, uložiti najveće napore, dati sve od sebe za što [raskinuo se od želje da uspije svoje; raskinuo se trudeći se]