raskomótiti se
raskomótiti se svrš. 〈prez. raskòmōtīm se, pril. pr. -īvši se, prid. trp. raskòmōćen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| raskomotiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | raskomotim |
| 2. | raskomotiš |
| 3. | raskomoti |
| množina | |
| 1. | raskomotimo |
| 2. | raskomotite |
| 3. | raskomote |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | raskomotit ću |
| 2. | raskomotit ćeš |
| 3. | raskomotit će |
| množina | |
| 1. | raskomotit ćemo |
| 2. | raskomotit ćete |
| 3. | raskomotit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | raskomotih |
| 2. | raskomoti |
| 3. | raskomoti |
| množina | |
| 1. | raskomotismo |
| 2. | raskomotiste |
| 3. | raskomotiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | raskomotio sam |
| 2. | raskomotio si |
| 3. | raskomotio je |
| množina | |
| 1. | raskomotili smo |
| 2. | raskomotili ste |
| 3. | raskomotili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam raskomotio |
| 2. | bio si raskomotio |
| 3. | bio je raskomotio |
| množina | |
| 1. | bili smo raskomotili |
| 2. | bili ste raskomotili |
| 3. | bili su raskomotili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | raskomoti |
| množina | |
| 1. | raskomotimo |
| 2. | raskomotite |
| glagolski prilog prošli | |
| raskomotivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| raskomotio, raskomotila, raskomotilo | |
| raskomotili, raskomotile, raskomotila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| raskomoćen, raskomoćena, raskomoćeno | |
| raskomoćeni, raskomoćene, raskomoćena | |
Definicija
svući ili raskopčati suvišnu ili neudobnu odjeću ili obuću, udobno se smjestiti
Etimologija
✧ raz- + v. komotan
