raskòpčati
raskòpčati (što, se) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. rȁskopčān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
raskopčati | |
prezent | |
jednina | |
1. | raskopčam |
2. | raskopčaš |
3. | raskopča |
množina | |
1. | raskopčamo |
2. | raskopčate |
3. | raskopčaju |
futur | |
jednina | |
1. | raskopčat ću |
2. | raskopčat ćeš |
3. | raskopčat će |
množina | |
1. | raskopčat ćemo |
2. | raskopčat ćete |
3. | raskopčat će |
aorist | |
jednina | |
1. | raskopčah |
2. | raskopča |
3. | raskopča |
množina | |
1. | raskopčasmo |
2. | raskopčaste |
3. | raskopčaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | raskopčao sam |
2. | raskopčao si |
3. | raskopčao je |
množina | |
1. | raskopčali smo |
2. | raskopčali ste |
3. | raskopčali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam raskopčao |
2. | bio si raskopčao |
3. | bio je raskopčao |
množina | |
1. | bili smo raskopčali |
2. | bili ste raskopčali |
3. | bili su raskopčali |
imperativ | |
jednina | |
2. | raskopčaj |
množina | |
1. | raskopčajmo |
2. | raskopčajte |
glagolski prilog prošli | |
raskopčavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
raskopčao, raskopčala, raskopčalo | |
raskopčali, raskopčale, raskopčala | |
glagolski pridjev pasivni | |
raskopčan, raskopčana, raskopčano | |
raskopčani, raskopčane, raskopčana |
1. | otkopčati (dugmad) |
2. | razdvojiti, rastaviti ono što je zakopčano oslobađajući dugme iz rupice, rastvoriti (odjeću); raspučiti |