razvézati
razvézati svrš. 〈prez. ràzvēžēm, pril. pr. -āvši, imp. razvéži, prid. trp. ràzvēzān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
razvezati | |
prezent | |
jednina | |
1. | razvežem |
2. | razvežeš |
3. | razveže |
množina | |
1. | razvežemo |
2. | razvežete |
3. | razvežu |
futur | |
jednina | |
1. | razvezat ću |
2. | razvezat ćeš |
3. | razvezat će |
množina | |
1. | razvezat ćemo |
2. | razvezat ćete |
3. | razvezat će |
aorist | |
jednina | |
1. | razvezah |
2. | razveza |
3. | razveza |
množina | |
1. | razvezasmo |
2. | razvezaste |
3. | razvezaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | razvezao sam |
2. | razvezao si |
3. | razvezao je |
množina | |
1. | razvezali smo |
2. | razvezali ste |
3. | razvezali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam razvezao |
2. | bio si razvezao |
3. | bio je razvezao |
množina | |
1. | bili smo razvezali |
2. | bili ste razvezali |
3. | bili su razvezali |
imperativ | |
jednina | |
2. | razveži |
množina | |
1. | razvežimo |
2. | razvežite |
glagolski prilog prošli | |
razvezavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
razvezao, razvezala, razvezalo | |
razvezali, razvezale, razvezala | |
glagolski pridjev pasivni | |
razvezan, razvezana, razvezano | |
razvezani, razvezane, razvezana |
1. | (što) učiniti da što ne bude više svezano, odriješiti, osloboditi onoga čime je netko bio svezan ili čime je bilo svezano [razvezati čvor; razvezati magare] |
2. | () pren. početi naširoko govoriti, udariti u opširno pričanje [razvezati priču] |