ràzvidjeti
ràzvidjeti (što) svrš. 〈prez. ràzvidīm, pril. pr. -ēvši, prid. rad. ràzvidio/ràzvidjela ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razvidjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razvidim |
| 2. | razvidiš |
| 3. | razvidi |
| množina | |
| 1. | razvidimo |
| 2. | razvidite |
| 3. | razvide |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razvidjet ću |
| 2. | razvidjet ćeš |
| 3. | razvidjet će |
| množina | |
| 1. | razvidjet ćemo |
| 2. | razvidjet ćete |
| 3. | razvidjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | razvidjeh |
| 2. | razvidje |
| 3. | razvidje |
| množina | |
| 1. | razvidjesmo |
| 2. | razvidjeste |
| 3. | razvidješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razvidio sam |
| 2. | razvidio si |
| 3. | razvidio je |
| množina | |
| 1. | razvidjeli smo |
| 2. | razvidjeli ste |
| 3. | razvidjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razvidio |
| 2. | bio si razvidio |
| 3. | bio je razvidio |
| množina | |
| 1. | bili smo razvidjeli |
| 2. | bili ste razvidjeli |
| 3. | bili su razvidjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razvidi |
| množina | |
| 1. | razvidimo |
| 2. | razvidite |
| glagolski prilog prošli | |
| razvidjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razvidio, razvidjela, razvidjelo | |
| razvidjeli, razvidjele, razvidjela | |
Definicija
steći uvid u što, uvidom se temeljito obavijestiti o čemu
Etimologija
✧ slov. razvideti
