razvòziti
razvòziti (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. ràzvozīm, pril. sad. ràzvozēći, prid. trp. ràzvožen, gl. im. ràzvožēnje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razvoziti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razvozim |
| 2. | razvoziš |
| 3. | razvozi |
| množina | |
| 1. | razvozimo |
| 2. | razvozite |
| 3. | razvoze |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razvozit ću |
| 2. | razvozit ćeš |
| 3. | razvozit će |
| množina | |
| 1. | razvozit ćemo |
| 2. | razvozit ćete |
| 3. | razvozit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | razvožah |
| 2. | razvožaše |
| 3. | razvožaše |
| množina | |
| 1. | razvožasmo |
| 2. | razvožaste |
| 3. | razvožahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razvozio sam |
| 2. | razvozio si |
| 3. | razvozio je |
| množina | |
| 1. | razvozili smo |
| 2. | razvozili ste |
| 3. | razvozili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razvozio |
| 2. | bio si razvozio |
| 3. | bio je razvozio |
| množina | |
| 1. | bili smo razvozili |
| 2. | bili ste razvozili |
| 3. | bili su razvozili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razvozi |
| množina | |
| 1. | razvozimo |
| 2. | razvozite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| razvozeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razvozio, razvozila, razvozilo | |
| razvozili, razvozile, razvozila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| razvožen, razvožena, razvoženo | |
| razvoženi, razvožene, razvožena | |
Etimologija
✧ raz- + v. voziti
