razrijéditi
razrijéditi (što, se) svrš. 〈prez. ràzrijēdīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ràzrijēđēn〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
razrijediti | |
prezent | |
jednina | |
1. | razrijedim |
2. | razrijediš |
3. | razrijedi |
množina | |
1. | razrijedimo |
2. | razrijedite |
3. | razrijede |
futur | |
jednina | |
1. | razrijedit ću |
2. | razrijedit ćeš |
3. | razrijedit će |
množina | |
1. | razrijedit ćemo |
2. | razrijedit ćete |
3. | razrijedit će |
aorist | |
jednina | |
1. | razrijedih |
2. | razrijedi |
3. | razrijedi |
množina | |
1. | razrijedismo |
2. | razrijediste |
3. | razrijediše |
perfekt | |
jednina | |
1. | razrijedio sam |
2. | razrijedio si |
3. | razrijedio je |
množina | |
1. | razrijedili smo |
2. | razrijedili ste |
3. | razrijedili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam razrijedio |
2. | bio si razrijedio |
3. | bio je razrijedio |
množina | |
1. | bili smo razrijedili |
2. | bili ste razrijedili |
3. | bili su razrijedili |
imperativ | |
jednina | |
2. | razrijedi |
množina | |
1. | razrijedimo |
2. | razrijedite |
glagolski prilog prošli | |
razrijedivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
razrijedio, razrijedila, razrijedilo | |
razrijedili, razrijedile, razrijedila | |
glagolski pridjev pasivni | |
razrijeđen, razrijeđena, razrijeđeno | |
razrijeđeni, razrijeđene, razrijeđena |
1. | (što) učiniti rjeđim ili rijetkim, smanjiti koncentraciju, jačinu, učiniti slabijim, razvodniti (boju, kiselinu) |
2. | (se) postati rjeđi ili rijedak, slabije koncentracije, postati slabiji |