raširívati
raširívati (što, se) nesvrš. 〈prez. rašìrujēm, pril. sad. rašìrujūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
raširivati | |
prezent | |
jednina | |
1. | raširujem |
2. | raširuješ |
3. | raširuje |
množina | |
1. | raširujemo |
2. | raširujete |
3. | raširuju |
futur | |
jednina | |
1. | raširivat ću |
2. | raširivat ćeš |
3. | raširivat će |
množina | |
1. | raširivat ćemo |
2. | raširivat ćete |
3. | raširivat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | raširivah |
2. | raširivaše |
3. | raširivaše |
množina | |
1. | raširivasmo |
2. | raširivaste |
3. | raširivahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | raširivao sam |
2. | raširivao si |
3. | raširivao je |
množina | |
1. | raširivali smo |
2. | raširivali ste |
3. | raširivali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam raširivao |
2. | bio si raširivao |
3. | bio je raširivao |
množina | |
1. | bili smo raširivali |
2. | bili ste raširivali |
3. | bili su raširivali |
imperativ | |
jednina | |
2. | raširuj |
množina | |
1. | raširujmo |
2. | raširujte |
glagolski prilog sadašnji | |
raširujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
raširivao, raširivala, raširivalo | |
raširivali, raširivale, raširivala | |
glagolski pridjev pasivni | |
raširivan, raširivana, raširivano | |
raširivani, raširivane, raširivana |