rasterećívati
rasterećívati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. rasterèćujēm, pril. sad. rasterèćujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| rasterećivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | rasterećujem |
| 2. | rasterećuješ |
| 3. | rasterećuje |
| množina | |
| 1. | rasterećujemo |
| 2. | rasterećujete |
| 3. | rasterećuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | rasterećivat ću |
| 2. | rasterećivat ćeš |
| 3. | rasterećivat će |
| množina | |
| 1. | rasterećivat ćemo |
| 2. | rasterećivat ćete |
| 3. | rasterećivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | rasterećivah |
| 2. | rasterećivaše |
| 3. | rasterećivaše |
| množina | |
| 1. | rasterećivasmo |
| 2. | rasterećivaste |
| 3. | rasterećivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | rasterećivao sam |
| 2. | rasterećivao si |
| 3. | rasterećivao je |
| množina | |
| 1. | rasterećivali smo |
| 2. | rasterećivali ste |
| 3. | rasterećivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam rasterećivao |
| 2. | bio si rasterećivao |
| 3. | bio je rasterećivao |
| množina | |
| 1. | bili smo rasterećivali |
| 2. | bili ste rasterećivali |
| 3. | bili su rasterećivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | rasterećuj |
| množina | |
| 1. | rasterećujmo |
| 2. | rasterećujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| rasterećujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| rasterećivao, rasterećivala, rasterećivalo | |
| rasterećivali, rasterećivale, rasterećivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| rasterećivan, rasterećivana, rasterećivano | |
| rasterećivani, rasterećivane, rasterećivana | |
Etimologija
✧ vidi rastèretiti
