rastròjiti
rastròjiti (koga, se) svrš. 〈prez. ràstrojīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ràstrojen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
rastrojiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | rastrojim |
2. | rastrojiš |
3. | rastroji |
množina | |
1. | rastrojimo |
2. | rastrojite |
3. | rastroje |
futur | |
jednina | |
1. | rastrojit ću |
2. | rastrojit ćeš |
3. | rastrojit će |
množina | |
1. | rastrojit ćemo |
2. | rastrojit ćete |
3. | rastrojit će |
aorist | |
jednina | |
1. | rastrojih |
2. | rastroji |
3. | rastroji |
množina | |
1. | rastrojismo |
2. | rastrojiste |
3. | rastrojiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | rastrojio sam |
2. | rastrojio si |
3. | rastrojio je |
množina | |
1. | rastrojili smo |
2. | rastrojili ste |
3. | rastrojili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam rastrojio |
2. | bio si rastrojio |
3. | bio je rastrojio |
množina | |
1. | bili smo rastrojili |
2. | bili ste rastrojili |
3. | bili su rastrojili |
imperativ | |
jednina | |
2. | rastroji |
množina | |
1. | rastrojimo |
2. | rastrojite |
glagolski prilog prošli | |
rastrojivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
rastrojio, rastrojila, rastrojilo | |
rastrojili, rastrojile, rastrojila | |
glagolski pridjev pasivni | |
rastrojen, rastrojena, rastrojeno | |
rastrojeni, rastrojene, rastrojena |
1. | dokinuti red, organizaciju |
2. | (se) pren. dovesti (se) u stanje velike živčane napetosti, izgubiti sposobnost hladna rasuđivanja |