Hrvatski jezični portal

rastròjiti

rastròjiti (koga, se) svrš.prez. ràstrojīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ràstrojen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
rastrojiti
 
prezent
jednina
1. rastrojim
2. rastrojiš
3. rastroji
množina
1. rastrojimo
2. rastrojite
3. rastroje
 
futur
jednina
1. rastrojit ću
2. rastrojit ćeš
3. rastrojit će
množina
1. rastrojit ćemo
2. rastrojit ćete
3. rastrojit će
 
aorist
jednina
1. rastrojih
2. rastroji
3. rastroji
množina
1. rastrojismo
2. rastrojiste
3. rastrojiše
 
perfekt
jednina
1. rastrojio sam
2. rastrojio si
3. rastrojio je
množina
1. rastrojili smo
2. rastrojili ste
3. rastrojili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam rastrojio
2. bio si rastrojio
3. bio je rastrojio
množina
1. bili smo rastrojili
2. bili ste rastrojili
3. bili su rastrojili
 
imperativ
jednina
2. rastroji
množina
1. rastrojimo
2. rastrojite
 
glagolski prilog prošli
rastrojivši
 
glagolski pridjev aktivni
rastrojio, rastrojila, rastrojilo
rastrojili, rastrojile, rastrojila
 
glagolski pridjev pasivni
rastrojen, rastrojena, rastrojeno
rastrojeni, rastrojene, rastrojena
Definicija
1. dokinuti red, organizaciju
2. (se) pren. dovesti (se) u stanje velike živčane napetosti, izgubiti sposobnost hladna rasuđivanja
Etimologija
✧ raz- + v. stroj1