razbáštiniti
razbáštiniti svrš. 〈prez. razbáštīnīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. razbáštinjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razbaštiniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razbaštinim |
| 2. | razbaštiniš |
| 3. | razbaštini |
| množina | |
| 1. | razbaštinimo |
| 2. | razbaštinite |
| 3. | razbaštine |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razbaštinit ću |
| 2. | razbaštinit ćeš |
| 3. | razbaštinit će |
| množina | |
| 1. | razbaštinit ćemo |
| 2. | razbaštinit ćete |
| 3. | razbaštinit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | razbaštinih |
| 2. | razbaštini |
| 3. | razbaštini |
| množina | |
| 1. | razbaštinismo |
| 2. | razbaštiniste |
| 3. | razbaštiniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razbaštinio sam |
| 2. | razbaštinio si |
| 3. | razbaštinio je |
| množina | |
| 1. | razbaštinili smo |
| 2. | razbaštinili ste |
| 3. | razbaštinili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razbaštinio |
| 2. | bio si razbaštinio |
| 3. | bio je razbaštinio |
| množina | |
| 1. | bili smo razbaštinili |
| 2. | bili ste razbaštinili |
| 3. | bili su razbaštinili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razbaštini |
| množina | |
| 1. | razbaštinimo |
| 2. | razbaštinite |
| glagolski prilog prošli | |
| razbaštinivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razbaštinio, razbaštinila, razbaštinilo | |
| razbaštinili, razbaštinile, razbaštinila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| razbaštinjen, razbaštinjena, razbaštinjeno | |
| razbaštinjeni, razbaštinjene, razbaštinjena | |
Definicija
lišiti koga nasljedstva, odreći (kome) pravo na naslijeđe
