razbjèsniti
razbjèsniti (se, koga, što) svrš. 〈prez. ràzbjesnīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ràzbješnjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razbjesniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razbjesnim |
| 2. | razbjesniš |
| 3. | razbjesni |
| množina | |
| 1. | razbjesnimo |
| 2. | razbjesnite |
| 3. | razbjesne |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razbjesnit ću |
| 2. | razbjesnit ćeš |
| 3. | razbjesnit će |
| množina | |
| 1. | razbjesnit ćemo |
| 2. | razbjesnit ćete |
| 3. | razbjesnit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | razbjesnih |
| 2. | razbjesni |
| 3. | razbjesni |
| množina | |
| 1. | razbjesnismo |
| 2. | razbjesniste |
| 3. | razbjesniše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razbjesnio sam |
| 2. | razbjesnio si |
| 3. | razbjesnio je |
| množina | |
| 1. | razbjesnili smo |
| 2. | razbjesnili ste |
| 3. | razbjesnili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razbjesnio |
| 2. | bio si razbjesnio |
| 3. | bio je razbjesnio |
| množina | |
| 1. | bili smo razbjesnili |
| 2. | bili ste razbjesnili |
| 3. | bili su razbjesnili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razbjesni |
| množina | |
| 1. | razbjesnimo |
| 2. | razbjesnite |
| glagolski prilog prošli | |
| razbjesnivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razbjesnio, razbjesnila, razbjesnilo | |
| razbjesnili, razbjesnile, razbjesnila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| razbješnjen, razbješnjena, razbješnjeno | |
| razbješnjeni, razbješnjene, razbješnjena | |
Definicija
izazvati bijes, učiniti bijesnim; ražestiti
Etimologija
✧ raz- + v. bijes
