razblažívati
razblažívati (što, se) nesvrš. 〈prez. razblàžujēm, pril. sad. razblàžujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razblaživati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razblažujem |
| 2. | razblažuješ |
| 3. | razblažuje |
| množina | |
| 1. | razblažujemo |
| 2. | razblažujete |
| 3. | razblažuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razblaživat ću |
| 2. | razblaživat ćeš |
| 3. | razblaživat će |
| množina | |
| 1. | razblaživat ćemo |
| 2. | razblaživat ćete |
| 3. | razblaživat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | razblaživah |
| 2. | razblaživaše |
| 3. | razblaživaše |
| množina | |
| 1. | razblaživasmo |
| 2. | razblaživaste |
| 3. | razblaživahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razblaživao sam |
| 2. | razblaživao si |
| 3. | razblaživao je |
| množina | |
| 1. | razblaživali smo |
| 2. | razblaživali ste |
| 3. | razblaživali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razblaživao |
| 2. | bio si razblaživao |
| 3. | bio je razblaživao |
| množina | |
| 1. | bili smo razblaživali |
| 2. | bili ste razblaživali |
| 3. | bili su razblaživali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razblažuj |
| množina | |
| 1. | razblažujmo |
| 2. | razblažujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| razblažujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razblaživao, razblaživala, razblaživalo | |
| razblaživali, razblaživale, razblaživala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| razblaživan, razblaživana, razblaživano | |
| razblaživani, razblaživane, razblaživana | |
Etimologija
✧ vidi razblážiti
