rȁtovati
rȁtovati nesvrš. 〈prez. rȁtujēm, pril. sad. rȁtujūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ratovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | ratujem |
2. | ratuješ |
3. | ratuje |
množina | |
1. | ratujemo |
2. | ratujete |
3. | ratuju |
futur | |
jednina | |
1. | ratovat ću |
2. | ratovat ćeš |
3. | ratovat će |
množina | |
1. | ratovat ćemo |
2. | ratovat ćete |
3. | ratovat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | ratovah |
2. | ratovaše |
3. | ratovaše |
množina | |
1. | ratovasmo |
2. | ratovaste |
3. | ratovahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | ratovao sam |
2. | ratovao si |
3. | ratovao je |
množina | |
1. | ratovali smo |
2. | ratovali ste |
3. | ratovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ratovao |
2. | bio si ratovao |
3. | bio je ratovao |
množina | |
1. | bili smo ratovali |
2. | bili ste ratovali |
3. | bili su ratovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | ratuj |
množina | |
1. | ratujmo |
2. | ratujte |
glagolski prilog sadašnji | |
ratujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
ratovao, ratovala, ratovalo | |
ratovali, ratovale, ratovala |
1. | biti u ratu, voditi rat |
2. | pren. a. voditi tešku neugodnu borbu [ratovati s komarcima] b. mučiti se s čim, teško učiti ili prihvaćati [ratovati s knjigom] |