razgòniti
razgòniti (koga, što) nesvrš. 〈prez. ràzgonīm, pril. sad. ràzgonēći, gl. im. ràzgonjēnje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razgoniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razgonim |
| 2. | razgoniš |
| 3. | razgoni |
| množina | |
| 1. | razgonimo |
| 2. | razgonite |
| 3. | razgone |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razgonit ću |
| 2. | razgonit ćeš |
| 3. | razgonit će |
| množina | |
| 1. | razgonit ćemo |
| 2. | razgonit ćete |
| 3. | razgonit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | razgonjah |
| 2. | razgonjaše |
| 3. | razgonjaše |
| množina | |
| 1. | razgonjasmo |
| 2. | razgonjaste |
| 3. | razgonjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razgonio sam |
| 2. | razgonio si |
| 3. | razgonio je |
| množina | |
| 1. | razgonili smo |
| 2. | razgonili ste |
| 3. | razgonili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razgonio |
| 2. | bio si razgonio |
| 3. | bio je razgonio |
| množina | |
| 1. | bili smo razgonili |
| 2. | bili ste razgonili |
| 3. | bili su razgonili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razgoni |
| množina | |
| 1. | razgonimo |
| 2. | razgonite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| razgoneći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razgonio, razgonila, razgonilo | |
| razgonili, razgonile, razgonila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| razgonjen, razgonjena, razgonjeno | |
| razgonjeni, razgonjene, razgonjena | |
Etimologija
✧ vidi razàgnati
