razgolítiti
razgolítiti svrš. 〈prez. razgòlītīm, pril. pr. -īvši, prid. razgòlīćen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razgolititi | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razgolitim |
| 2. | razgolitiš |
| 3. | razgoliti |
| množina | |
| 1. | razgolitimo |
| 2. | razgolitite |
| 3. | razgolite |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razgolitit ću |
| 2. | razgolitit ćeš |
| 3. | razgolitit će |
| množina | |
| 1. | razgolitit ćemo |
| 2. | razgolitit ćete |
| 3. | razgolitit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | razgolitih |
| 2. | razgoliti |
| 3. | razgoliti |
| množina | |
| 1. | razgolitismo |
| 2. | razgolitiste |
| 3. | razgolitiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razgolitio sam |
| 2. | razgolitio si |
| 3. | razgolitio je |
| množina | |
| 1. | razgolitili smo |
| 2. | razgolitili ste |
| 3. | razgolitili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razgolitio |
| 2. | bio si razgolitio |
| 3. | bio je razgolitio |
| množina | |
| 1. | bili smo razgolitili |
| 2. | bili ste razgolitili |
| 3. | bili su razgolitili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razgoliti |
| množina | |
| 1. | razgolitimo |
| 2. | razgolitite |
| glagolski prilog prošli | |
| razgolitivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razgolitio, razgolitila, razgolitilo | |
| razgolitili, razgolitile, razgolitila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| razgolićen, razgolićena, razgolićeno | |
| razgolićeni, razgolićene, razgolićena | |
Definicija
| 1. | (se) skinuti svu odjeću ili najveći dio odjeće, svući (se) toliko da se ostavlja dojam kako je tijelo golo ili je doista golo; otkriti, obnažiti, razgoliti se |
| 2. | (koga) pren. iznijeti istinu o kome, o čemu, razotkriti njegovu djelatnost; raskrinkati, demaskirati, golititi, razgoliti |
Etimologija
✧ raz- + v. gol1
