razglobljívati
razglobljívati (što) nesvrš. 〈prez. razglòbljujēm, pril. sad. razglòbljujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razglobljivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razglobljujem |
| 2. | razglobljuješ |
| 3. | razglobljuje |
| množina | |
| 1. | razglobljujemo |
| 2. | razglobljujete |
| 3. | razglobljuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razglobljivat ću |
| 2. | razglobljivat ćeš |
| 3. | razglobljivat će |
| množina | |
| 1. | razglobljivat ćemo |
| 2. | razglobljivat ćete |
| 3. | razglobljivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | razglobljivah |
| 2. | razglobljivaše |
| 3. | razglobljivaše |
| množina | |
| 1. | razglobljivasmo |
| 2. | razglobljivaste |
| 3. | razglobljivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razglobljivao sam |
| 2. | razglobljivao si |
| 3. | razglobljivao je |
| množina | |
| 1. | razglobljivali smo |
| 2. | razglobljivali ste |
| 3. | razglobljivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razglobljivao |
| 2. | bio si razglobljivao |
| 3. | bio je razglobljivao |
| množina | |
| 1. | bili smo razglobljivali |
| 2. | bili ste razglobljivali |
| 3. | bili su razglobljivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razglobljuj |
| množina | |
| 1. | razglobljujmo |
| 2. | razglobljujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| razglobljujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razglobljivao, razglobljivala, razglobljivalo | |
| razglobljivali, razglobljivale, razglobljivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| razglobljivan, razglobljivana, razglobljivano | |
| razglobljivani, razglobljivane, razglobljivana | |
Etimologija
✧ vidi razglòbiti
