ràzgaziti
ràzgaziti (što, se) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ràzgažen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| razgaziti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | razgazim |
| 2. | razgaziš |
| 3. | razgazi |
| množina | |
| 1. | razgazimo |
| 2. | razgazite |
| 3. | razgaze |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | razgazit ću |
| 2. | razgazit ćeš |
| 3. | razgazit će |
| množina | |
| 1. | razgazit ćemo |
| 2. | razgazit ćete |
| 3. | razgazit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | razgazih |
| 2. | razgazi |
| 3. | razgazi |
| množina | |
| 1. | razgazismo |
| 2. | razgaziste |
| 3. | razgaziše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | razgazio sam |
| 2. | razgazio si |
| 3. | razgazio je |
| množina | |
| 1. | razgazili smo |
| 2. | razgazili ste |
| 3. | razgazili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam razgazio |
| 2. | bio si razgazio |
| 3. | bio je razgazio |
| množina | |
| 1. | bili smo razgazili |
| 2. | bili ste razgazili |
| 3. | bili su razgazili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | razgazi |
| množina | |
| 1. | razgazimo |
| 2. | razgazite |
| glagolski prilog prošli | |
| razgazivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| razgazio, razgazila, razgazilo | |
| razgazili, razgazile, razgazila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| razgažen, razgažena, razgaženo | |
| razgaženi, razgažene, razgažena | |
Definicija
| 1. | gaženjem učiniti da ono što je bila humka, busen ili hrpa postane jednako široj podlozi i da nestane, da se izravna; poravnati nogama (gazeći); utabati, utrti, napraviti prtinu (u snijegu) |
| 2. | hodanjem i upotrebom učiniti da pođe za oblikom noge, da se prilagodi nozi, da se smekša, da izgubi tvrdoću kao neželjeno svojstvo [razgaziti cipele] |
